NOVI LIST
Datum objave: 13.10.2002 Rubrika: Mediteran
Christian Giordano: »Ogledi o interkulturnoj komunikaciji«, Biblioteka XX vek, Beograd, 2001.
SUSRET BEZ RAZUMIJEVANJA
Giordanova su istraživanja osobito zanimljiva u kontekstu aktualnih trendovskih (zlo)uporaba pojma multikulturalnosti. Za razliku od drugih istraživača koji kulturni konflikt često promatraju kao svojevrsno patološko stanje, odnosno kao disfunkcionalni fenomen koji je u društvenom pogledu štetan, te ga shodno tome treba izbjegavati i po mogućnosti ukloniti, Giordano posebnu pažnju posvećuje upravo nesporazumima kao osnovi interkulturne komunikacije
Talijanski etnolog i politički antropolog Christian Giordano pripremio je za beogradsku »Biblioteku XX vek« knjigu svojih ogleda pod naslovom »Ogledi o interkulturnoj komunikaciji«, koji su nastali kao rezultat njegova znanstveno-istraživačkog bavljenja problematikom etniciteta, nacionalizma i interkulturne komunikacije, a posebno istraživanja »političke filozofije« i »strategije preživljavanja« u mediteranskim i istočnoevropskim društvima.
Njegova su istraživanja osobito zanimljiva u kontekstu aktualnih trendovskih (zlo)uporaba pojma multikulturalnosti. Za razliku od drugih istraživača koji kulturni konflikt često promatraju kao svojevrsno patološko stanje, odnosno kao disfunkcionalni fenomen koji je u društvenom pogledu štetan, te ga shodno tome treba izbjegavati i po mogućnosti ukloniti, Giordano posebnu pažnju posvećuje upravo nesporazumima kao osnovi interkulturne komunikacije.
U prvom poglavlju pod naslovom »Susret bez razumijevanja« on na nizu primjera iz različitih društava, u prošlosti i sadašnjosti, pokazuje kako dvije strane, koje su u kulturnom smislu navodno jedna drugoj slične, na različite načine shvaćaju iste riječi, fraze, izraze i načine djelovanja. Jedan od primjera za to je susret Španjolaca i Asteka, koji su svaki na svoj način slijedili svoju kulturnu gramatiku, pri čemu se svaka ta gramatika oslanjala na specifičnu internu logiku komunikacije. U duhu svog »simboličkog razuma« Asteci su osvajačima, kao da su ovi bogovi kojima se treba klanjati, nudili svoje zlato i svoje žene. Za uzvrat su očekivali da će se Španjolci povući. Međutim, konkvistadori su sukladno svome »praktičnom razumu« ponašanje osvojenih shvatili kao poziv da se osvajački pohod nastavi.
Moć etnocentrizma
U svom razmatranju Giordano slijedi Levi-Straussovu tvrdnju da etnocentrizam u interkulturnim odnosima čini jednu od osnovnih konstanti kolektivnih misaonih shema svakoga društva. Sukladno tome i pomodna fascinacija svime onim što je strano i egzotično naprosto je nezamisliva bez određene doze ksenofobije. Povijest i etnologija također pokazuju da je kolektivno poimanje svakog društva uvijek obilježeno jasnim etnocentrizmom. Tako se vlastite slike uvijek odlikuju pozitivnom konotacijom, dok slike o drugima, odnosno strancima, gotovo bez izuzetka sadrže stigmatizaciju onog »drugog«.
Interkulturni odnosi unutar zapadnoga svijeta sastoje se od stereotipa koji dokazuju vlastitu nadmoć, a kao egzemplar autor navodi Nijemce i Poljake, Francuze i Engleze, Španjolce i Portugalce, Mađare i Rumunje, Grke i Turke, Srbe i Hrvate, Katalonce i Kastilijance, Flamance i Valonce i tako dalje. Svaki se od njih osjeća kao »bolja vrsta ljudi«, a stvari ne izgledaju mnogo drugačije u društvima »daleke tuđine«, koja se često označavaju kao »primitivna« i »iracionalna«. Članovi i pripadnici jednog »klana« ili nekog etnika uvijek nastoje istaknuti vlastitu socio-kulturnu nadmoć u odnosu na susjedne rivale, navodeći pritom bezbroj simbola i znakova.
Nasuprot tumačenju većine etno-antropoloških i socioloških teorija, Giordano ističe da procesi interkulturne komunikacije po pravilu ne predstavljaju nikakve harmonične procese koji se odvijaju između pošiljatelja i primatelja. Premda ne dovode do destruktivnih, dezintegrativnih i kontraproduktivnih transformacija određenih društava i kultura, interkulturni i multikulturni nesporazumi predstavljaju konstitutivni element socio-kulturne promjene. Niz primjera pokazuje da se povijesni tokovi odvijaju pod utjecajem iznenadnih i neposredno iskrslih zbivanja. U tom smislu su interkulturni nesporazumi, za uobličenje socijalne dinamike značajniji od pojava kontinuiteta, smatra Giordano.
Etnicitet i teritorij
Proučavajući procese i diskurse etniciteta u interkulturnoj komparaciji, autor ukazuje kako je pojam »etničkog faktora« često upotrebljavan u izvanznanstvene svrhe. Tako nastanak mnogobrojnih »etničkih« političkih partija u Središnjoj i Istočnoj Evropi pokazuje da se izdvajanje grupa na naizgled znanstveno utemeljenim kriterijima etniciteta većinom događa na političkoj razini, gdje etnolozi više nemaju što reći. Između ostalog, Giordano navodi primjer bivše Jugoslavije koji pokazuje kako koncepti etniciteta, kojima se priznaje ili pripisuje znanstvena utemeljenost, potiču politiku »etničkog čišćenja«.
Pojam »socijalne drame« Victora Turnera učino mu se pogodnim za karakterizaciju etniciteta u Središnjoj i Istočnoj Europi, gdje se većina tragičnih događaja odvijala po sličnoj, za etnologa fascinantnoj »dramaturgiji« koja se sastojala od uvijek iste sekvence: slom-kriza-izmirenje-reintegracija. Autor smatra da neki od tih procesa još ni izdaleka nisu dovršeni i okončani.
Giordano ukazuje i na različito shvaćanje etniciteta u SAD-u, Kanadi i kapitalističkoj Evropi, gdje je naglasak na socijalno-simboličkom značenju prostora, te evropskim postsocijalističkim društvima u kojima je etnicitet vezan za teritorij. Ideal mono-etničke teritorijalnosti postojao je već i u vrijeme socijalizma, a kao primjer spominje Bugarsku gdje je prisilnom bugarizacijom, odnosno protjerivanjem turske manjine i nepriznavanjem islamiziranih Bugara i Roma, negirana svaka etnokulturna diferencijacija.
Za čitatelje s područja bivše Jugoslavije svakako će biti zanimljivo poglavlje o politici vremena u evropskim društvima, u kojemu autor otvara problem aktualizacije povijesti i mitova o postanku. Zajednica koja traga za kohezijom, pa stoga i kolektivnim identitetom, tako se neće okrenuti samo »mitovima o postanku«, nego i stvaranju »uzoritosti« (sveci, heroji, žrtve) uz pomoć ažuriranja povijesti. Jedan od uobičajenih načina aktualiziranja povijesti je dekonstrukcija prošlosti, odnosno sistematsko uklanjanje činjenica, simbola i društvenih djelatnosti koji su povezani s vremenima smatranim za »barbarska«, »mračna« ili »degenerirana«. Drugi način je reverzibilnost događaja, odnosno projekcija povratka u stanje stvari kakvo je bilo nekad, s ciljem da se prevlada skora prošlost koja se pokazala kao fatalna greška. Sistematskim »izmišljanjem tradicije« institucionalne elite zemalja Istočne i Središnje Evrope iskoristile su povijest kao formalni i manipulativni instrument prijevare, a to i dalje čine.
Naglašavanje razlika i specifičnosti
U svojim ogledima o multikulturalnosti Giordano iznosi stav da se najveća slabost svih koncepata multikulturalizma sastoji upravo u naglašavanju razlika i specifičnosti. Po njegovu mišljenju, multikulturalnost je kompleksan socijalni fenomen, koji uvijek ide ruku pod ruku s diferencijama i disparitetima, koji opet uvjetuju napetosti i sukobe između odgovarajućih kolektiva jednoga društva. Za razliku od starih predodžbi Babilona, koje prizivaju sliku opće zbrke, kaosa, nereda i korupcije, neke suvremene alegorije prizivaju »estetiku miješanja«, koja stilizira i idealizira ono »strano«. Poetiziraju se mirne i vesele etno-priredbe sa šarenim etno-trgovinama, s etno-hranom i temperamentnom glazbom. Pri tome se lako može steći pogrešan dojam da je multikulturalna koegzistencija jednostavna i bez ikakvih problema.
Giordano smatra da je to samo vizija »multikulturnog društva« – folklorizirana i orijentalizirana, odnosno slika jedne multikulturne idile, koju stvaraju reklama, mediji i intelektualci, među njima i etnolozi.
Na ove oglede nadovezuje se poglavlje o reteritorijalizaciji identita i konflikata u kojem se autor osvrće i na fenomen globalizacije. Za razliku od radikalnih kritičara, koji vjeruju da će ovaj proces čovječanstvo odvesti u pustu, tupu i jednodimenzionalnu budućnost, koja bi se mogla okarakterizirati izrazom »mekdonaldizacija«, autor navodi i suprotno mišljenje da globalizacija čak vodi do veće senzibilnosti za posebnosti i razlike uopće. Usporedno s ujednačavanjem financijskog tržišta, bankarstva, osiguravajućih društava i slično, istodobno su globalizirani Network i CNN krcati vijestima i reportažama iz »stranih« i »dalekih« zemalja u kojima se direktno propagira »kult razlike«. U isto vrijeme suočavamo se i s takvom činjenicom da službenica »Iran Aira« radi na kompjutoru, a da se pritom ne mora odreći svoje tradicionalne marame na glavi ili drugih islamskih normi, običaja, konvencija i navika.
Globalizacija ne povećava samo senzibilitet za kulturne razlike nego ih sve više inscenira i producira. Kao primjer Giordano navodi McDonald’s koji je zbog financijskih gubitaka posljednjih godina proširio ponudu uz uvažavanje regionalnih ukusa.
Konflikt legalnosti i legitimnosti
U zaključnom poglavlju Giordano analizira trijumf i tragediju nacionalne države na primjeru Središnje i Istočne Evrope. Osvrnuvši se na politiku etno-kulturnog »čišćenja terena«, on podsjeća na to da je krut i odbojan stav u vezi s priznavanjem etno-kulturnih razlika unutar vlastitog nacionalnodržavnog teritorija na ovom području vodio do nastojanja za homogenizacijom, koja su se konkretizirala u zastrašujućem i još uvijek neokončanom nizu revizija granica, prislilnih asimilacija, protjerivanja, organiziranih preseljavanja, etničkih čišćenja i ratova, genocida, restauracija i stvaranja takozvanih »etnički čistijih« državnih zajednica. Kao primjere uzima projekt preseljenja Albanaca, razmjenu stanovništva između Grčke i Turske, nacionalsocijalističku politiku uništavanja i nasilnog preseljavanja i staljinističke akcije deportacija i čišćenja, dok se rat u Bosni potpuno uklopio u ovu tragičnu logiku homogenizacije. Dejtonski sporazum, slično Lozanskom sporazumu iz 1923. godine, priznao je i prihvatio etničko čišćenje terena. U međuvremenu je izbio konflikt oko Kosova i tamošnja »humanitarna katastrofa« ima gorki okus tragičnog lajtmotiva koji se ponavlja u ime etničke homogenizacije Središnje i Istočne Evrope.
Zbog svog širokog uvida u problematiku, knjiga Christiana Giordana nije namijenjena samo etnolozima i antropolozima, već i svima onima koji se u praksi susreću s problemima etniciteta, života u multikulturalnim društvima ili pravnim zavrzlamama koje mogu nastati iz konflikta legalnosti i legitimnosti, odnosno pravnih i društvenih normi, »kulturne logike« i zakona, čime se otvara mogućnost manipulacije etnologa od strane okrivljenih.
Kim CUCULIĆ